Jedna od činjenica je da ako se nama nešto desi,
neće zato stati svijet.
Sunce će ujutro izaći na istoku i uveće zaći na zapadu,
mjesec će i dalje u noćima putovati nebom,
ptice će pjevati,
ljudi koje si poznavao,
zastati će na trenutak i prisjetiti se da si jednom bio među njima,
neki sa ljepim sjećanjima neki sa ružnim.
Nedostajat ćeš jedino onim najbliskijim osobama s kojima si proveo život,
mada će i one s vremenom pospremiti sjećanja u neku posebnu ladicu u glavi
i pod pritiskom obaveza nastaviti živjeti svoj život.
Ponavljaiti će iste greške koje si i sam napravio,
u nastojanju da postanu netko i da naprave nešto…..
Činjenica je da se ljudi trgnu tek kada ih zadesi nekakva nesreća
i počnu razmišljati o tome što su sve mogli,
a
što nisu napravili,
što su sve željeli a nisu im se želje ostvarile.
Spoznaju s koliko su
se gluposti zamarali umjesto
da su uživali u trenutku.
