Sljedećeg proljeća, bujnog i kišovitog, sljez u našoj bašti rascvjeta se kao nikada dotad, ali starina kao da ga ni zapazio nije. Nisu ti pomogli ni sva trtljanja neumornog rođaka Save, djed je bio slijep i za boje i za sve cvijeće ovoga svijeta. Tuga da te uhvati.
Minulo je od tih neveselih dana već skoro pola vijeka, djeda odavna nema na ovome svijetu, a ja još ni danas posigurno ne znam kakve je boje sljez. Znam samo da u proljeće iza naše potamnjele baštenske ograde prosine nešto ljupko, prozračno i svijetlo pa ti se prosto plače, iako ne znaš ni šta te boli ni šta si izgubio.
Branko Ćopić
"A tako sam želeo danas,baš danas,
da ti mašem stihovima, toliko dugo da poželiš doći i sretneš me."
Jordan Aleksić
Ta teška strana reč- izvini
Samo je vetar sretan, vrti se k'o baletan
u svojoj sivoj pelerini
dok moje misli traže kako se ono po naški kaže
ta teška strana reč- izvini
