Nevjerni osmijeh prelijeće ti preko očiju kada
dođem k tebi da ti kažem: zbogom!
Činio sam to tako često da misliš opet ću se
vratiti.
Priznaću ti, istu sumnju osjećam i ja.
Jer proljetnji dani opet idu; pun mjesec uzima
zbogom i ponovo dolazi;
behar se ponovo vraća i
rumeni na granama iz godine u godinu, tako se i ja
možda rastah od tebe da se opet vratim.
Ali čuvaj varljivu sliku neko vrijeme;
ne goni je
neljubaznom žurbom.
Pa kada kažem: ostavljam te zauvijek, primi to za
istinu, i pusti bar za trenutak da magla suza
pojača mračni okvir tvojih očiju.
A kada se ponovo vratim, osmijehni se lukavo,
kako ti je drago.
