SIVAC I JA - BUNAR- HUAN RAMON HIMENES

 BUNAR

...

RIJEČ DUBOKA, ZAGASITA, STUDENA, GROMKA. 

KAO DA SAMA TA RIJEČ, UVRĆUĆI SE, BUŠI CRNU ZEMLJU 

DOK NE TAKNE HLADNU 

VODU.

( Nastupa noć,

 na dnu se pali mjesec okićen treperavim zvijezdama.

 Tajac! Život je odlutao nekim drugim putevima.

 Duša se kroz bunar povukla u dubinu. 

U njemu kao da se vidi druga strana sumraka.

Pomisliš, sad će mu iz ždrijela izaći džin noći,

ključar svih zemaljskih tajni. 

O tihi, čarobni, lavirintu. 

Hladoviti i opojni perivoju, dvorano neodoljiva i začarana.) 

 

"SIVI,

AKO SE JEDNOM BACIM U OVAJ BUNAR, 

NEĆU TO VJERUJ MI,

UČINITI DA BIH SE UBIO, 

VEĆ DA BIH SE 

STRELOVITO DOČEPAO ZVIJEZDA".