♡ ڿڰۣڿڰۣڿڰۣ-----

31. srpnja 2025.
Slijedili ste me u julu 2025. godine i hvala vam mnogo za julske posjete od 💖
MODERATO CANTABILE - MARGERIT DIRAS ღ
" Napolju, u parku, magnolije tužno cvetaju u crnoj noći proleća koje se rađa".
" Čovek naspram žene, gleda tu neznanku. Njene grudi su opet upola gole. Ona brzo popravlja haljinu. Među grudima vene cvet"
" Petnaestero ju je upravo čekalo u velikom salonu u prizemlju. Ona uđe u taj blistavi svet, uputi se ka velikom klaviru, nalakti se na njega, uopšte se ne izvinivši. Učinili su to umesto nje.
- An je zakasnila, oprostite An.
Za proteklih deset godina ona nije dala povod da se govori o njoj. Ne može da zimisli da je može uništiti njezina nepristojnost. Njeno lice sa stalnim osmehom posta prihvatljivo.
- An nije čula. Ponavljaju".
"Ona lagano prolazi rukom kroz plavi nered svoje kose, kao što je to učinila malopre, na drugom mestu. Usne su joj blede. Zaboravila je da ih večeras namaže.
...
"Ove noći će prestati da cvetaju magnolije. Sem onog cveta što ga je ubrala vraćajući se večeras iz luke. Vreme prolazi, ravnodušno, preko tog zaboravljenog cvetanja".
"Veče će uspeti. Žene su sve više sigurne u svoju blistavost. Muškarci su ih pokrili nakitom srazmerno svojim prihodima . Jedan od njih sumnja večeras da li je dobro postupio."
...
"Jedna od njih ne sudeluje večeras u opštem dobrom apetitu.
...
S one strane zavesa, noć, a u noći, još uvek, jer ima vremena pred sobom, jedan usamljen čovek gleda čas more, čas park. Zatim opet,more, park, svoje ruke. On ne jede. Ni on ne bi mogao hraniti svoje telo izmučeno drugom glađu.
Jak miris mangolija dopire još uvek do njega, zavisno od vetra, uznemirava ga i muči, kao i miris samo jednog cveta.
...
An Debared će polako proći rukom kroz stvarni i plavi nered svoje kose".
MODERATO CANTABILE - MARGERIT DIRAS ღ
"Moderato Cantabile" je i naziv francuskog romana iz 1958. godine autorke Margerit Diras kao i istoimenog filma iz 1960. godine.
27. srpnja 2025.
Esej o književnoj čaroliji koju sam, između ostalih, smjestila u folder ஐ Moje omiljene knjige ஐ Ljubavnikஐ Margerit Diras
Postoje čarobne, zlatne knjige, e takva je i ova. Pravo blago koje ću preporučivati kao štivo koje treba da se pročita.Vrijedi preplivati milje mastila da se dođe do ovakvog bisera, do ovakve rečenice, do načina na koji je napisana. E , to je ljepota izraza: " Nalaze se u metežu kao da su sami, bez zadovoljstva, reklo bi se, bez tuge, bez radoznalosti, kreću se a da izgleda da ne idu, bez namjere da idu, nego samo da odmiču naprijed, radije ovuda nego onuda, sami i u gomili, nikad u samoći kad su sami, uvijek sami u gomili."
Roman je zasnovan na njenom životu. Uvijek je živjela na granici Azije i Evrope. 1984 godine za ovo djelo dobila je Gonkurovu nagradu, najveću francusku književnu nagradu. Akademija Gonkur ovu nagradu dodjeljuje od 1902. godine a neki od dobitnika su Marsel Prust, Simon de Bovoar.
Ovakav stil pisanja nikad niko nije ponovio nakon nje. Ovo je njena autobiografija. Vrlo posebna. Svaka stranica je jedna poema u prozi svima razumljiva i čarobna po svojoj ljepoti. I publika i kritika ocjenila ga je i okarakterisala kao veliko djelo, neponovljive ljepote. Fracuska, američka, italijanska, španjolska publika je bila očarana ovim djelom, kao i ostak, širom svijeta. Fantastična je i prevedena je na 45 jezika i izdata u ogromnom tiražu.
Kažu da pisac nije psiholog, nego posmatrač i kažu da najljepše djelove Ljubavnika treba čitati naglas kako bi se osjetio ritam i ono tanano pulsiranje proze.
Na prvim stranicama svog Ljubavnika, Margeret piše: "Povijest moga života ne postoji, jednostavno ne postoji. Nikad nije bilo središnje tačke, puta, ravni. Postoje veliki prostori u kojim se povjeruje da je bio neko, nije istina, nije bilo nikog".
Rodila se u Francuskoj Indokini (jugoistočnoj Aziji - Sajgon), gdje su njeni roditelji radili kao profesori i gdje će ona živjeti do svoje 18.godine a onda će se nastaniti u Parizu. Nakon njenog "azijskog opusa", Bestidnici, Brana protiv Pacifika , pojavljuje se Ljubavnik.
Sve o njoj sadržano je u onom što je ona napisala. Ona plijeni svojim pisanjem i nije moguće raditi ništa dok čitaš i osvajaš prostor knjige, stranicu po stranicu, preplivavaš ovo Margeretino more s kojeg ona odjednom vapi : " Ti nisi ništa vidio u Hirošimi. Ništa. Ja sam vidjela sve. Sve. Bolnicu. Ja sam je vidjela. U to sam uvjerena. Kako bi mogla a da je ne vidim? Ti nisi vidio bolnicu u Hirošimi. Ti nisi vidio ništa u Hirošimi".
Treba reći da je ona 1959 godine, pisala scenarij za film "Hirošima, ljubavi moja" , francuskog filmskog reditelja Alena Renea.
Rat kao motiv je prisutan u djelu a autorka o tome kaže : " Vidim rat onakav kakav je bio i on (njezin stariji brat), da se svuda širi, i svuda prodire, krade, hapsi, da je svuda prisutan, upetljan u sve, umiješan, prisutan u tijelu, u bdijenju, u snu, sve vrijeme, opsjednut strašću pijanca da zauzme divni predio dječijeg tijela, tijela slabijih, pobjeđenih naroda, sve to jer je zlo tu, nadomak, uz nas".
Knjiga koja se ne zaboravlja, otjeraće me u nove dubine njezine knjige "Moderata Cantabile" iz 1958.
U Ljubavniku govori o njenoj mladalačkoj ljubavi, u njezinoj šesnaestoj godini, prema bogatom kineskom trgovcu, starijim od nje dvanaest godina, ali i o raspadu porodice u kojoj je otac odsutan a majka stalno prisutna, govori se o ljubavi koja nju Margeret veže za mlađeg brata, iako je on stariji od nje, i o mržnji prema starijem bratu, samoživcu, pokvarenjaku i lopovu, koji je predmet bezgranične ljubavi njene majke i koji živi 50 godina ne radeći ništa već na grbači majke, tek kad majka umre i u 50. godini radiće svoj prvi posao. Govori o siromaštvu u njihovom domu u kome se sve kupovalo na rasprodaji -rasprodaje.
Ali, dva junaka su sveprisutna, tihi kineski trgovac, prefinjen kao i svi ljudi njegove rase i mlada, vrlo mlada bijela žena, sjedinjeni diskretnom i velikom ljubavi za koje su oboje od prvog trena znali da nema sutrašnjice ali da će ostati u njima da ih prati do njihove smrti.Između njih se odvijaju najdivnije erotske scene, pune nježnosti i tanananosti. Odnos protkan ljepotom seksualnog čina. To se mora pročitati :
"To je muškarac koji ima svoje navike, odjednom razmišljam o njemu,
vјerovatno često dolazi u ovu sobu, to je muškarac koji vјerovatno često
vodi ljubav, to je muškarac koji se plaši, mora često da vodi ljubav jer
se tako bori protiv straha. Kažem da volim pomisao da ima mnogo žena, i
da sam ja među tim ženama, pomiјešana s njima. Gledamo se. Shvata to što
sam upravo rekla. Pogled odjednom neiskren, lažan, uhvaćen u zlu, smrt.
Kažem mu da dođe, da mora ponovo da me uzme. Dolazi. Fino miriše na
englesku cigaretu, skup parfem, miriše na med, njegovoj se koži nametnuo
miris svile, voćni miris svilenog tusora, miris zlata, poželjan je.
Kažem mu da ga želim. On kaže da još čekam. Govori mi, kaže mi da je
odmah znao, još pri prelasku riјeke, da ću biti takva posliјe svog prvog
ljubavnika, da ću volјeti ljubav. Kaže da već zna da ću ga varati kao što
ću varati muškarce s kojima ću biti. Kaže, što se njega tiče, da je
oruđe svoje sopstvene nesreće. Srećna sam zbog svega što mi je rekao i
kažem mu to. Postaje grub, pada u očajanje, baca se na mene, grize dojke
deteta, viče, vriјeđa.
Zatvaram oči pred veoma snažnim
zadovoljstvom. Mislim: navikao je, to je ono što radi u životu, ljubav,
samo to. Ruke su mu znalačke, divne, savršene. Imala sam mnogo sreće, to
je jasno, kao da mu je to zanat, kao da ima, a da to i ne zna,
nepogrešivo osјećanje šta treba uraditi, šta treba reći . Kaže mi da sam
kurva, gadura, kaže mi da sam njegova jedina ljubav, a to je upravo ono
što treba reći i ono što se kaže kad se daje oduška govoru, kad se tiјelu
dopušta da istražuje i nalazi i uzima ono što želi, i da je sve dobro,
da nema otpadaka, otpaci su preplavljeni, sve odlazi u bujicu, u silinu
strasti."
Bjeline u romanu su velike i treba ih iskoristiti za uzimanje pauze o pročitanom, radi dubljeg i boljeg doživljaja izrečenog. Svaki pasus je očaravajući, a bjelina poželjna pauza za čitaoca.
Nikakve predrasude nisu mogle osujetiti njihova osjećanja, koja će nadrasti i njihove živote, koje su otišli u suprotnim smjerovima.
Tanana je linija između finog erosa i pornografije.
Njihov odnos protkan je finim erosom i dubokim osjećanjima koji će biti osujećeni rasnim predrasudama o bijeloj ženi i žutom čovjeku.
Od strane njegovog oca :
" Kažem mu da ću ga predstaviti svojoj obitelji, hoće da pobjegne, a ja se smijem. On može izraziti svoja osjećanja jedino kroz parodiju. Otkrivam da nema snage da me voli protiv volje svog oca, da me uzme, da me odvede. Često plače jer ne nalazi snage da prevaziđe taj strah. Njegovo junaštvo to sam ja, njegovo sluganstvo to je očev novac".
Od strane njene porodice:
" Ne kažu nikad hvala zbog obilnog ručka, ni dobar dan, ni do viđenja, ni kako ste, nikad ne kažu ništa.
Moja mu se braća nikad neće obratiti. Kao da je za njih nevidljiv, kao da za njih nije dovoljno materijalan da bi ga oni primjetili, vidjeli i slušali. To je zbog tog jer je pod mojim nogama, jer se u načelu smatra da ga ja ne volim, da sam s njim zbog novca, da ga ne mogu voljeti, da je to nemoguće, da bi za mena mogao sve podnositi a da se nikad ne zasiti te ljubavi. Zbog toga što je Kinez, što nije bjelac....Svi oponašaju starijeg brata u odnosu na mog ljubavnika. Pa, ni ja mu se, pred njima, ne obraćam. U prisustvu moje obitelji,ne smijem mu se nikad obratiti."
Ovo je poema velikoj ljubavi : "Godinama poslije rata, poslije njenih brakova, djece, razvoda, knjiga, stigao je on u Pariz sa ženom. Telefonirao joj je : ja sam. Prepoznala ga je čim je progovorio. Rekao joj je : htio sam jedino da čujem Vaš glas. Ona je rekla : da ja sam, dobar dan.
...
A zatim joj je to rekao. Rekao joj je da je sve isto kao i nekad, da je još voli, da neće nikad prestati da je voli, da će je voljeti sve do svoje smrti."
23. srpnja 2025.
21. srpnja 2025.
The life cycle of Kadupul Flower (Epiphyllum Oxypetalum) [Time lapse]
Pogledajte životni ciklus
ovog cvijeta koji traje samo jednu noć.
Kadupul
ili “kraljica noći”,
je jedan od najrjeđih cvjetova na svijetu.
To je cvijet čiji je život vrlo kratak, jer ova biljka cvijeta samo jednu noć svake godine.
Cvjetanje počinje nakon sumraka, kad vrući zraci sunca opadnu. Mnogo očekivani trenutak započinje bez žurbe. To je mukotrpan proces kaktusa prema savršenstvu, jedan zapanjujući događaj u prirodi.
Kada je cvijet Kadupul spreman za cvetanje, bitno je biti na pravom mjestu u pravo vrijeme za snimanje čarobnog trenutka.
Nekoliko trenutaka kasnije procvjetalog cvijeta latice mijenjaju izgled, gotovo kao da biljka želi sakriti tu ljepotu od zemaljskih bića prije svitanja zore.
I dok se sunce probudi, sve što je ostalo kao dokaz velikog spektakla je izblijedjeli cvijet.
To ga čini i najskupljim cvijetom na svijetu, jer nijesmo ni sigurni hoće li cvjetati ili ne, a čak i ako to učine, oni se suše prije nego što ih možete ubrati.
Kadupul je lijepi bijeli cvijet porijeklom iz Šri Lanke.
Cvijet ima drugačija imena u različitim zemljama Kraljica noći, cvijet s Mjeseca…
On raste u Meksiku, Venecueli, u toplim djelovima Amerike na zapadnoj obali, i u Teksasu.
Putnici iz cijeloga svijeta dolaze na ostrvo Šri Lanka da pogledaju ovaj zadivljujući i rijedak cvijet.
Botaničari još nijesu saznali zašto ovaj cvijet brzo umire.
Autor: Mirjana Dragaš
Vanesa Monfort
Svakog dana smo bliži smrti, gde god da nas ona isčekuje. To može biti sutra ili za deset godina.
Svejedno. Sad znam. Treba da naučiš da plešeš na groblju.
Učiniti da cveće nikne iznad mrtvih.
Prihvatiti poraz zato što poraz ne postoji.
Postoji samo kraj svega.
Ne uče nas da prihvatimo da onome što je važno ističe rok.
Ne uče nas da je ponekad jedini poraz inercija da pustimo da se sve odvija dalje.
Jer svemu ističe rok, i dobrom i lošem.
Ljubavi i patnji.
19. srpnja 2025.
VANESA MONFORT
"NEDOSTAJE NAM, ZNATE LI, DRAGE MOJE?
ZATO JE TREBA DOŽIVETI AKO SE DOGODI TO ČUDO.
OSEĆA SE OVDE."
PRINELA JE DUGAČKU ŠAKU GRUDIMA.
"VEOMA LAKO JE ZNATI.
ONAJ PRITISAK KOJI SE JAVLJA NA MAHOVE
UPRAVO NA
MESTU GDE SE PO BUDISTIMA NALAZI
ČAKRA OSEĆANJA."
18. srpnja 2025.
Žene koje kupuju cveće - Vanesa Monfort
Postavila sam sebi pitanje:
" S kim bih najviše volela da se igram?"
I iznebuha sam shvatila nešto užasno:
ni na to ne mogu da odgovorim sebi.
Jer više nemam nikog s kim bih se igrala.
Jer sam zaboravila da se igram.
Žene koje kupuju cveće - Vanesa Monfort
Ljubavna formula ne glasi ovako:
nije 1+1= 2
nego je 1+1= 1 na kvadrat.
Ljudske prirode se ne sabiraju,
nego se njihove snage množe a slabosti smanjuju,
pomažući jedno drugome da iznova otkriju sebe
i
uvećavajući njihovu duhovnu čvrstinu
...
lepa je to teorija.
ŽENE KOJE KUPUJU CVEĆE - VANESA MONFORT
SVET ODRASLIH, ZASNOVAN NA RAZUMU,
VEOMA JE KOMPLIKOVAN
I
NJEGOV NAČIN
DA NAS ODVOJI OD ČISTIH OSEĆANJA.
IZ JEDNOSTAVNOG RAZLOGA: O OSEĆANJIMA SE NE RASUĐUJE.
Žene koje kupuju cveće - Venesa Monfort
" Kako je to imati ljubavnika?"
"Pa...to je kao da imaš oazu puti, poljubaca, kože... gde je važno jedino dobiti i pružiti uživanje.
A, napolju svet se zaustavi. Jer tvojih pet čula zauzima telo onoga drugoga.
Njegov miris,
Način na koji te gleda.
To znači pustiti na volju maštarajima i usuditi se da sanjariš o drugim, novim.
Nevolja je u tome što kad smo zagrljeni i goli, pitam se zašto je svaki put sve teže odvojiti se.
Svaki put nam je sve teže napustiti tu oazu i da se vratimo u stvarni svet".
"A kako da znaš da to nije - stvarni svet - , a onaj drugi lažan?"
"Valjda je tužno kad to shvatiš"
17. srpnja 2025.
Beskrajno hvala, na posjetama , kao i za svo vrijeme koje ste potrošili lutajući ovim prostornim dužinama i širinima. Lijepo je vidjeti da ste bili ovdje. Lily - Krin od ♡ღ
Bosnia & Herzegovina
121K
France
88.1K
Serbia
16.5K
United States
15.4K
Singapore
9.22K
Germany
7.45K
Canada
6.71K
Russia
5.9K
Ireland
5.22K
Ukraine
4.99K
Croatia
4.04K
Netherlands
2.75K
Hong Kong
2.31K
Belgium
1.68K
Montenegro
1.5K
Austria
1.38K
Mexico
1K
China
924
Sweden
912
Other
20.3K
ஐ HBD ஐ & ஐJulski osvrt
a ipak mi otječemo u njemuஐ
SvE ŠtO Je BiLo.Sve ŠtO SaM BiLa.Tu Je, SvepRisutnO. NeizBrisivO Je Tu. I SaDa OseĆaM KaKo StOjiM
sa svim što je bilo i sa svim što će biti. Sada stojim ovde, u centru beskraja
Happy birthday, born on June 25. Good luck in all fields. I ღ♡ You in all colors ☆¸.•*☆
CHEERS - DETEN ☆¸.•*☆
Fafarikul ஐ Đurđica Čilić
Ne želim se prometnuti u gospođu koja prije odlaska na neki sastanak u rektorat ide na frizuru, a potom diže ruku jer eto svi dižu, pa evo i moje u zraku, da se njihovi memljivi pogledi ne bi lijepili po mojim leđima. Nisam ta, ne mogu. Jer znam: prije su dvije ruke u zraku bile znak predaje jačemu ஐ
ZaŠtO NaS NeKe KnjiGe PrivLaČe KaO i LjudI
ஐ Valeri Peren
Zašto nas njihove korice privuku kao što nas privlači neki pogled, neki glas koji nam se čini poznatim kao da smo ga već čuli, glas koji nas tjera da skrenemo sa svoga puta i podignemo pogled, i koji nam privlači pažnju i koji će možda promijeniti tok našeg životஐ
Ja sam od onih koji veruju da se i u malom sadrži sve.
Dete je malo, a sadrži u sebi čoveka; mozak je mali, a skriva misao; oko je samo tačka, a obuhvata prostranstva
Dete treba da posmatraš. Al’ mu nemoj na put stati.
Što ga pre čovekom smatraš, pre će čovek i postati
ஐ Ljubivoje Ršumović
Puteva ima trista da se ode iz detinjstva. A, samo se retki sete, da ostanu večno dete ஐ
Bulka ஐ Mirjana Stupar
Pa iako nikad nije u buketu i retko je prisutna na važnom banketu, jedinstvena ona je na celome svetu. I ovoga jutra ta crvena bulka probudi me smesta. Istoga trenutka mrzovolja nesta ஐ
ČitaJ KnjigU.
IspunI LjetO Sjajnim KnjigamA.
NeKa Te KnjigA PratI SvudA ஐ
УДАХНЕМ И СКУПИМ ЦЕО СВЕМИР У ЈЕДНУ ТАЧКУ У СЕБИ ИЗДАХНЕМ И ВРАТИМ СВЕ ГДЕ ЈЕ БИЛО ♡ღ
SVAKI PUT KAD BUDEŠ KOMADIĆ SEBE DAO I SVOJE SNOVE SVIJETU PO VJETROVIMA SLAO,LIČIĆE JUTRO NA TEBE

♡ღ
АЛ' МОЈ ВЈЕТАР ТИ НЕ ОСЈЕЋАШ У КОСИ, БРЕ ஐ
SutoN je, A ja MisliM o SebI i o TomE
Lily of the West ஐ blog archive
-
▼
2025
(269)
- ► siječnja 2025 (34)
- ► veljače 2025 (59)
- ► ožujka 2025 (59)
- ► travnja 2025 (31)
- ► svibnja 2025 (36)
- ► lipnja 2025 (33)
-
▼
srpnja 2025
(17)
- SVAKO OD NAS MORA DA SE SABERE I UNIŠTI U SAMOME ...
- "PREVIŠE KRILATE ZA TLO, PREVIŠE PUTENE ZA NEBO"
- IZVAN LJUDSKIH MJERA, ŽENA SE NE DEHUMANIZUJE, NE ...
- "SVE ONO ŠTO NIKAD NISMO REKLI, PRIJE I POSLIJE, V...
- ANALENA ღ
- LEPOTA I RADOST TO JE JEDINO ŠTO IMAMO I TO NAM NI...
- ☆.•*☆ ஐJuLskA BaJkA ஐ ☆.•*☆
- 🍀
- Žene koje kupuju cveće - Venesa Monfort
- Žene koje kupuju cveće - Venesa Monfort
- Žene koje kupuju cveće -Venesa Monfort
- Žene koje kupuju cveće - Venesa Monfort
- OSEĆANJIMA SE NE RASUĐUJE.ILI IH IMAŠ ILI NEMAŠ. O...
- AKO SI PAMETAN, BOGAT ILI SREĆANMOŽDA ĆEŠ IZVRD...
- Ona je stručnjak da zadrži u sebi osećanja. Kontro...
- Bez naslova
- Pesma bez rime
OtIsAk RiJeČi Na BlOgU.Da li Se UtiSnuO ili OtiSnuO ♡ღ
-
"Eto to ti želim... da na svim stvarima koje dotakneš ostaviš prozirne otiske, nevidljivi miris lepote i leluja...
-
Najveća ljubav ma ko da jesi ona je koja tebi se desi! Ljubav je pogled. ...
-
Mesta koja volimo postoje samo po nama. Razoren prostor samo je privid u stalnom vremenu. Mesta koja volimo ne možemo nap...
-
"Zašto ste takvi? Zašto ste tako okrutni? Šta sam učinila? Za šta mi se svetite? Da bih se vama dopala, sedam dana...
-
Što smo mi navikli to dalje činimo, Napolju s’ koljemo, u crkvi s’ krstimo. Nedavno na crkvi jabuka s’ zlatila, Mnoge je hiljad...
-
☆ Moje magično ☆ zvijezde, mjesec, more, vazduh, plavo (svijet plavog); moj blog ☆ https://lilyofthewest.blogspot.com/ ☆ muzika ; ljudsk...
-
KADA JA NEMAM VREMENA - NAĐETE GA VI. HVALA VAM, ZA POKLONJENO VRIJEME, KOJE STE POTROŠILI ZA LUTANJA OVIM NEVJEROVATNIM PREDJELOM....
-
Uhapšen u svojoj magli,zakopčan u svojem mraku, svako svojoj zvijezdi nagli,svojoj ruži, svojem maku. I na oblak ...
-
Nosila je u rukama odvratno žuto cveće, koje me je zbog nečeg uznemiravalo. Đavo će ga znati kako se to cveće zove, ali se ono...