Tako vidimo,
čiste električne impulse
u pokretu s poetičnim asocijativnim spektrom
od roja krijesnica,
zvjezdanog neba do svjetlosnih impulsa
The only clear sense -
It was touch her and my hands.
All other general
and not senses.
and not senses.
Kako da zadržim dušu, da mi ne dirne tvoje?
Kako da se s njome vinem k drugim stvarima što postoje?
Ah, rado bih se sakrio u tami kraj izgubljenog nečeg koje stoji na tihom,
strašnom mjestu nekom što ne treperi od dubina tvojih,
ali sve što nas dirne, to nas slije skupa kao gudalo što dvije žice jednim glasom daje.
Gdje smo? Na kojem glazbalu to zvuci? I koji igrač ima nas u ruci?
O slatka pjesmo.
Rainer Maria Rilke
Hoću li te čekati?
Pa rekoh ti,
čekaću te do kraja vremena.
Pa rekoh ti,
čekaću te do kraja vremena.
Jer među nama postoji nešto što
ne prolazi s vremenom."
ne prolazi s vremenom."
Volela sam da volim više nego što je uobičajeno.
Zato moji snovi nisu imali kuda da odu.
Pa sam se do zemlje savila.
Ostavite noću prozore otvorene.
Ostavite ih da snovi mogu slobodno da odu
da se pretvore u vetar,pero,oblak,prah...
Da vas nikada ne zabole...
A ja još ni danas posigurno ne znam kakve je boje
sljez.
sljez.
Znam samo da u proljeće iza naše potamnjele baštenske ograde prosine nešto ljupko,
prozračno i svijetlo pa ti se prosto plače,
iako ne znaš ni šta te boli ni šta si izgubio.
iako ne znaš ni šta te boli ni šta si izgubio.
Bašta sljezove boje