Gdje su zlatne ptice ljudskih snova,
preko kojih se to bezbrojnih mora i vrletnih planina do njih dolazi?
-Ovo nije nebo,
zar ne?
Što će biti poslije ovoga?
Kamo idemo?
Zar nebo uopće postoji?
Kamo idemo?
Zar nebo uopće postoji?
-Ne, ne postoji.
Nebo nije ni mjesto ni vrijeme.
Nebo je savršenstvo.
Nebo nije ni mjesto ni vrijeme.
Nebo je savršenstvo.
Dodirnut ćeš nebo kad dosegneš savršenu brzinu.
To ne znači letjeti
hiljadu kilometara na sat,
ni milion, niti letjeti brzinom svjetlosti.
To ne znači letjeti
hiljadu kilometara na sat,
ni milion, niti letjeti brzinom svjetlosti.
Jer,
svaki broj je ograničen,
a savršenstvo nema granica.
Savršena brzina, dijete moje, znači biti ondje.
svaki broj je ograničen,
a savršenstvo nema granica.
Savršena brzina, dijete moje, znači biti ondje.
-Ja sam bio gdje god i kad god sam poželio.-
Čudno je to.
Galebovi
koji preziru savršenstvo radi putovanja,
putuju polako
i nikad ne stignu na odredište.
Oni
koji se odreknu putovanja radi savršenstva,
mogu stići svuda,
u tren oka.
Prihvati me onakvog kakav jesam
Ako ja ne želim ono što ti želiš,
ne trudi se,
molim te, da mi dokažeš da je ono
što ja želim pogrešno.
Ako ne vjerujem ono što ti vjeruješ,
zastani malo prije nego što počneš
da me ubjeđuješ.
Ako osjećanja pokazujem jače,
odnosno slabije od tebe u istim situacijama,
dopusti mi da to ipak učinim onako
kako mi odgovara.
Ako nešto radim na način koji se razlikuje od načina
na koji ti radiš to isto,
dozvoli mi.
Ne zahtijevam od tebe da me potpuno razumiješ,
bar ne sada;
to ću, možda,
tražiti tek kad osjetim da od mene hoćeš načiniti kopiju sebe.
Nije sve pogrešno što je
različito od tvoga.
Prihvati me onakvog kakav jesam
Jednog dana,
ako me ikada stvarno shvatiš,
vidjet ćeš da u tome kakav sam postoji mnogo lijepog.
I tada ćeš,
nadam se, osjetiti snažnu potrebu:
ne da me mijenjaš da bi bio kao ti,
nego da me cijeniš,
priznaš, podržiš i
voliš.