Kad jednom dođeš u grad od lišća
da budeš naš najdraži gost,
vidjećeš kako obale travne
na ruci drže most.
Most vezen žicom svilenom, tankom,
u sedam boja tkan;
ogledalo mu zelena rijeka,
a ukras sunčan dan.
Vjetar ga njiše k'o voda čamce
svezane u plićaku;
rojevi svitaca nad njim se pale
pa blista i u mraku.
A pod njim čudni orkestar ljeta
s dva cvrčka u duetu,
oglašava se svake noći,
ljepši od svih na svijetu...
Kada nam dođeš u grad od lišća
da budeš najdraži gost,
preći ćeš i ti korakom lakim
vezeni, vitki most.
Nema komentara:
Objavi komentar