Pokatkad vjerujem da ništa nema smisla.
Na jednoj malenoj planeti, koja juri prema ničemu već milionima godina,
rađamo se u boli, rastemo, borimo se, razbolijevamo se, patimo, drugima nanosimo bol
rađamo se u boli, rastemo, borimo se, razbolijevamo se, patimo, drugima nanosimo bol
vičemo, umiremo, umiru i drugi se rađaju da bi počeli ponovo beskorisnu komediju.
Da li je cijeli naš život niz anonimnih krikova u pustinji indiferentnih zvijezda
E.Sabato
Nauk iz ženskih očiju izvlačim:
Temelj su one, osnovica, knjige,
Visoka škola sva, iz koje vrca Istinska iskra Prometejeva.
(Ibid.)
Nikada te nisam voleo više nego što te volim upravo ove sekunde,
i nikada te neću voleti manje nego što te volim upravo ove sekunde.
Kami Garcia
Ona je svaku moju tugu bojila u plavo
Aristotel
I da se u ogledalu pogledaš bićeš isti onaj od malo pre
sem ako ne ofarbaš nekom drugom bojom
Mrvica Milan
Može li itko reći
gdje je put ka sreći ?
gdje je put ka sreći ?
Samo živi samo budi
svi odgovori doći će sami
svi odgovori doći će sami
Samo stoj na svjetlu
i doći će kraj tami
i doći će kraj tami
Izvin’te,
Vi to mene volite?
Može li to malo očiglednije?
Goran Tadić
Sve ona može
Da se propne na prste i mjesec dohvati
Da ubere zvijezde kao slatke maline
Da od života napravi sve što poželi
Nisu za nju ovi standardni okviri
I more i vjetar ako poželi ona može da pomiri
Željko Krznarić
Ruka je tek ruka. No kad se dotakne druge ruke,
dogodi se nešto doista posebno.
dogodi se nešto doista posebno.
Sad sam shvatio:
to je prijateljstvo, ljubav prema drugome.
Sve drugo može da prevari
to
ne može.
Sve drugo može da izmakne i ostavi nas puste,
to
ne može,
jer zavisi od nas.
Ne mogu da mu kažem: budi mi prijatelj.
Ali mogu da kažem, biću ti prijatelj.
Meša
Nema komentara:
Objavi komentar