Popodne sam otišao s djecom do Sivčevog groba; grob se nalazi u Borku, ispod oblog, očinski natkriljenog bora.
April, svud uokolo beše ukrasio vlažnu zemlju velikim žutim ljiljanama.
...
Rekoh zemlji:
Sivi, prijatelju moj, ako se, kako pretpostapljavam, sada nalaziš na kakvoj nebeskoj livadi...
reci da li si me zaboravio.
...
Umjesto odgovora na moje pitanje jedan lagašni, bijeli leptir, kojeg dotle nisam bio primjetio, poče da se nalik na nečiju dušu,premeće i letucka s ljiljana na ljiljan.
1 komentar:
Jeste. I kad s večeri, između vugi zlatki i narandži u cvatu, sporohod, zamišljen,prošavši kroz vrt, dospijem do bora koji te u smrti uljuljkuje, znam da me, presrećan, na livadi vječnog cvjetanja, gledaš, posmatraš me, Sivi, kako zastajem kod žutih ljiljana koji su pronikli iz tvog u prah rasutog srca.
Objavi komentar