po mjesečeni kroz ledenu noć i pratio potok do kuće na obali.
je stajao veliki kamen od kojeg se zimi u vodama vidio samo obao vrh pod injem. Haru je odrastao
gledajući kako snijeg pada i topi se na toj stijini, otud mu ljubav prema tvari i razumijevanje oblika.
kako je manje dobio od oca nego od te rijeke, tačnije, kako je od svojih naučio
Rintalo se, jelo, spavalo, pa sve iz početka.
nije prepuštalo mjesto kontemplaciji, već odsustvo kulučenja.
Vremena je bilo samo za sirovu tvar, čije skriveno lice niko nije opažao.
Nasuprot tome,
vodeni tok ispred kuće govorio je:
"Svijet samo traži da ispoljava svoje oblike.
Radi naporno da bi otvorao nevidljiva vrata."
Mjuriel Barberi,
rođena 1969, književnica i profesorica filozofije. Rođena u Kazablanci u Maroku. Živjela u Japanu i mnogim zemljama Evrope.Ovaj roman je njen šesti roman.
Ovo je roman - priča o očinskoj ljubavi koju niko ne može zaustaviti.
Haru upoznaje Francuskinju na jednom okupljanju. Njezin pogled ga očarava i njih dvoje provode deset dana ispunjenih užicima, poslije čega se razoilaze bez riječi.
Plod tih dana je kćerka Roz i Haru dobija poruku: "Dijete je tvoje. Ako pokušaš da nas vidiš, ubiću se."
Haru poštuje Modinu želju, ali njegov život se iz korijene mijenja i on tajno sudjeluje u odrastanju svoje kćeri Roz, gajeći prema njoj duboku i iskrenu ljubav - ljubav za koju će Roz saznati tek decenijama kasnije.
Nema komentara:
Objavi komentar