Iznova se svijet pocijepao - napolju zaštitnički beskraj planina i drveća, unutra blag, tužan, dubok i nepristupačan beskraj njegovih bližnjih.
I najzad, drugdje, nepomične i tajnovite, bdjele su zvijezde.
Mjuriel Barberi
Oko njega se rasprostirala nekakva svila čije je niti Haru vidio koje se godinama tkaju i paraju.
Ali potka im se uvijek iznova sastavljala,
a činili su je rođenje sinova,
naklonost ljudi iz kraja,
snaga potoka, radost planine - da,
sve to i još mnogo šta, na karti jedne
teritorije gdje su se poštovala mjesta i bića.
Svojim jesenjim zracima obasjavala je njegovo zimsko srce i,
ako ju je morao nježno voljeti u tišini umijeće to da istrpi -
čak su i siromasi bogati.
Nema komentara:
Objavi komentar