SIDRO - ĐURĐICA ČILIĆ
"Trifunovićevi stihovi:
"Sidro koje lađu čuva da ne bude buri plijen
tone skupa sa tom lađom jer je ona dio nje",
govore o odanosti, ali i nemoći sidra:
ako može, sačuvat će.
Sačuvali, zajedno su u pobjedi.
A ako ne uspije,
vjerno je i dostajentveno je u porazu.
Sidro i lađa što stoje na suhom i obesmišljavaju ne sebe,
nego svaku buru,
poezija su u slici i uzidaju se u svijest
više nego kad su na svom mjestu,
u vodi.
Gledajući vodu iz daljine,
bez potrebe da se dokazuju ikom osim
jedno drugom, sidro i lađa na suhom,
to je poezija,
to su riječi koje nisu na svom mjestu
i koje baš tako izdvojene
iz toka svakodnevnog govora,
tako spojene i izložene,
šalju ljubavna pisma svijetu.
Tko ne čita, tone."
P.S.
Opčinjena sam
crticama
Fafarikul
kao
i
Trifunovićevom
poezijom.
Nema komentara:
Objavi komentar