Vrijeme me slabi

U mom je tijelu vrijeme
i polako me slabi i tijelo
 biva suhlje,
 oči dublje, 
uši gluhlje.

Ja slušam al ne čujem: 
vrijeme nema glasa i bezglasno me biva manje svakog časa.

Zaludu bi mi bilo

 zaustaviti 
sve ure što na sve strane jednako se žure.

U mom je tijelu vrijeme i mene biva manje

Antun Branko Šimić

Prije mene ne bijaše vremena,
 nakon mene 
neće ga biti
Sa mnom se rodi, sa mnom i prestaje.