Meša Selimović

Smatrao sam  dužnošću
 i srećom da sebe i druge čuvam od grijeha.

 I sebe, uzalud je kriti. 

Grješne misli su kao vjetar, 
tko će ih zaustaviti.

 U čemu je pobožnost, 
ako nema iskušenja koja se savladavaju? 

Čovjek nije Bog,
 i 
njegova snaga je baš u tome da suzbija svoju prirodu,
 tako sam mislio… 

Sad o tome mislim drukčije… 

Svijet mi je odjednom postao tajna, 
i 
ja svijetu, 

stali smo jedan prema drugome, začuđeno se gledamo, 

ne raspoznajemo se,
 ne razumijemo se više…