Jovan Dučić

MAŠTA

Za ljubav
 kao i za religiju treba prije svega imati imaginacije.
 U religiji su najpotpuniji oni koji imaju fantazije:
oni postaju vizionari,
 od kojih su mnogi postali sveci i junaci.
U ljubavi su takvi postali veliki tumači srca 
i rafinirani nosioci pola.
Bez velike mašte nema velike ljubavi.

Ljubav koja nije potekla iz fantazije,
ima tužnu prisebnost u kojoj je sve izmjereno, 
sve predviđeno i sve kategorisano; 
ona ne zna za sreću iznenađenja ni za radost velikih prepada.

Ljubav bez mašte jeste sebična,
jer je subjekt uvijek mjerilo za objekat,
 i jer je cijena odgovorila mjeri,
 a pazar dobroj procjeni.

Žena bez mašte je plitka, prazna i vulgarna,
 kao čovjek koji nema duha.
Čovjek kad počne da ljubi duboko, postaje odmah čedan, i traži da bude protektor: 
a najčednija žena,
 kad počne da ljubi, 
gubi čednost i postaje raskalašna.

Zato ako nema mnogo mašte,
 ona to ne umije da zagladi ljupkom igrom hiljadu finih kontrasta: 
da se umnogostruči; 
da se pretvara iz vuka u jagnje 
i 
iz jagnjeta u vuka; i da od svoje strasti napravi 
intrigu 
koja i najpametnijeg zbunjuje 
i 
najprisebnijeg zasjenjuje.